Rob

Please share if you want to help to promote peace!

Jedan je čovjek imao roba. On je za njega morao obavljati sve poslove. Rob je prao čovjeka, češljao ga, rezao mu jelo na male komadiće i hranio ga. Rob je za čovjeka pisao pisma, čistio mu cipele, krpao mu čarape, cijepao mu drva i ložio peć. Kad bi čovjek u šetnji vidio maline, rob ih je morao ubrati i stavljati ih čovjeku u usta. Kako rob ne bi pobjegao, čovjek ga je uvijek čvrsto držao na lancu.  Dan i noć morao ga je držati i vući za sobom, inače bi rob bio pobjegao. U drugoj je ruci čovjek uvijek držao bič. Jer kad bi rob previše vukao i trzao lancem, čovjek bi ga morao izbičevati. Kad bi ga onda boljele ruke i kad bi bio posve iscrpljen od bičevanja, psovao je i roba i lanac i cijeli svijet.

Ponekad je tajno sanjario o vremenima kad je još bio mlad i nije imao roba. Tad je još slobodno mogao lutati šumom i brati maline bez ovog stalnog trzanja lanca. Sad nije mogao sam ni u WC. Prvo, jer bi rob pobjegao, a drugo, tko bi mu inače obrisao guzu? On nije za to imao slobodnu ruku.

Jednom, kad je tako psovao, reče mu neki čovjek: «Pa dobro, ako je tako grozno, zašto ne oslobodiš roba?»

«Da», rekao je čovjek, «pa da me ubije!» Ali u sebi je čovjek sanjao o slobodi.

A rob, je li i on sanjao o slobodi? Ne, u slobodu on već odavno nije vjerovao. On je sanjao samo o tome, da on sam bude gospodar i da sada on čovjeka vodi na lancu i da ga bičuje i da mu čovjek briše guzu. O tome je rob sanjao!

Author's comments